Zanimljivosti

Ocjena autora:

Madeira - otok s blagom

autor okosvijeta 23 listopada 2008. 13:41

Svatko od nas ima svoju predodžbu rajskog otoka. Nikada nisam previše razmišljao o svojoj, ali odnedavno sam uvjeren da bi Madeira vraški ozbiljno mogla konkurirati za sam vrh. Madeira, koja mi prije nikada nije bila dovoljno definirana da bi mi postala posebno zanimljivom. Doduše, prije svojeg nedavnog puta na Atlantik prisjetio sam se našeg poznatog pustolova Mladena Šuteja koji je negdje napisao: “Madeira je nešto najljepše što je priroda stvorila, a ljudska ruka je bila pažljiva i nije upropastila.” Sada znam što je Šutej pod time mislio!

OTOK VJEČNOG PROLJEĆA

O samom Portugalu odavno sam maštao - zanimala me neobična isprepletenost kultura, činjenica da je ta ekonomski slabije razvijena europska država nekada bila jedna od svjetskih kolonijalnih velesila te da se s obala Lisabona, točnije njegove rijeke Tagus, kretalo u velika osvajanja svijeta. Zanimljivo, prvo otkrivanje novog svijeta za Portugalce je počelo upravo otkrivanjem Madeire. Moje, pak, otkrivanje Madeire počelo je jedan i pol satnim letom iz Lisabona (jer riječ je o udaljenosti od punih tisuću kilometara!), bila je to početna cijena koju sam prihvatio još ne znajući što me čeka.

Gotovo 600 godina prije mene, 1418., to otočje (Madeira je najveći otok, na sjeveroistoku je Porto Santo, znatno manji naseljeni otok, kažu raj na zemlji na svoj način, s dugačkim žutim pješčanim plažama, a tu su još dva mala nenaseljena otočića) prvi je otkrio portugalski kapetan Joao Goncalves Zarco. Drvo je uglavno bilo sve što je Zarco vidio kada je stigao pa je zbog toga otoku i nadjenuo ime Madeira, po portugalskoj riječi za drvo. Prije nešto više od stotinu godina ponovno su je “otkrili” bogati Europljani, posebice Englezi, pitoma klima (zimi se temperatura zraka kreće od 16 do 18, ljeti je prosječno oko 22 - 24, dok se temperatura mora zahvaljujući toploj Golfskoj struji cijele godine kreće od 16 do 22 Celzijevih stupnjeva) bila je idealna za lječilišni turizam.

Prvi je hotel otvoren već 1899. godine, sada ih je 120, ali taj famozni Reid’s (još uvijek postojeći, iako više puta obnavljan) Portugalci ponosno proglašavaju jednim od najboljih u Europi! Turistička sezona ovdje traje cijelu godinu (prije su najčešći gosti bili oni u zrelijim godinama, u posljednje vrijeme društvo je, kažu, postalo puno šarolikije), no prava špica je tijekom ožujka i travnja, kao i kasnije na jesen, uključivši i Novu godinu kada se i održava poznati vatromet.

PLAŽE CRNIH OBLUTAKA

No na Madeiri zaboravite pješčane plaže, vulkansko porijeklo otoka očito je po crnim granitnim oblucima koje možete vidjeti svuda, od samih plaža do starih ulica, poput onih u glavnom gradu Funchalu, koje su najvećim dijelom njima pokrivene (promatrate li pažljivije, primijetit ćete brojne zanimljive uzorke). No, ako same plaže možda na prvi pogled i nisu atraktivne, cijeli je otok prepun neobičnih kombinacija boja - od zelenila fantastičnih šuma, vulkanskih stijena i pejsaža koji dominiraju u unutrašnjosti otoka, do strmih kamenih obala karakteristične crvene boje i plavetnila mora (iskreno, nikada kao na Madeiri nisam vidio Atlantik tako plave boje).

Između svega toga žarke su boje fasada starih kuća, utvrda i čamaca, očiti dokaz maorskih utjecaja - plavo, zagasito žuto, crveno. Posebnu mističnost svemu daje obilna vlaga (kreće se u prosjeku između 80 i 90 posto) - magla i sumaglica koje se gotovo stalno nadvijaju nad šumama i vrhovima planina (od kojih najviše prelaze i 1800 metara!) pružaju dojam afričkih, gotovo suptropskih pejsaža, mnogo više nego očekivanih mediteranskih. Takvom osjećaju pomažu i - banane, njihove guste plantaže (koje se izmjenjuju sa stepenastim vinogradima) mogu se vidjeti na svakom koraku.

Na brdu iznad glavnog grada Funchala (nekih 120 tisuća stanovnika, gotovo polovica svih stanovnika otoka) nalazi se prekrasna crkva Nossa Senhora do Monte, zanimljiva i zbog toga jer su u njoj pokopani ostaci posljednjeg austrijskog cara Karla I. koji je ovdje u izgnanstvu umro 1922. godine. Za Madeiru je vezano i jedno još poznatije ime - Kristofor Kolumbo uspio je prije otkrića Amerike osvojiti i srce kćeri guvernera otoka Porto Santo. Najnoviji celebrity i sin Funchala je Cristiano Ronaldo, nogometaš Manchester Uniteda. Madeirci su od svakodnevnih praktičnih stvari stvorili egzotične turističke zanimljivosti - jedna su “levade”, sustav navodnjavanja koji ispresijeca cijeli otok, oko kojeg su razvijene pješačke staze.

LUDO SPUŠTANJE NIZ BRDO

Druga je zanimljivost neobično prijevozno sredstvo “tobbogan”, početkom prošlog stoljeća najpraktičnije i najbrže sredstvo kojim su se bogati Englezi iz svojih vila spuštali u centar Funchala. Je li to bilo i najrazumnije prijevozno sredstvo, teško je reći, s obzirom na to da se radi o svojevrsnim drvenim saonicama koje isključivo snagom svojih mišića kontroliraju dvojica u tradicionalna bijela odijela odjevena vozača sa slamnatim šeširima koji vas popriličnom brzinom, trčeći za vama, spuštaju niz uske i krivudave ulice. Šalu (i strah) na stranu, svakako vrijedi probati, pa makar ludu petominutnu vožnju udvoje platili 25 eura.

Madeira i još nešto udaljeniji Azori bili su posljednje luke i opskrbišta prije odlaska na daleki put preko Atlantika. Lošija strana priče bili su česti napadi gusara koji su više puta opustošili i sam Funchal. No, i danas, ako ste imalo maštoviti, Madeiru možete doživjeti kao tajanstveni otok s blagom, onaj iz gusarskih priča. Ili kao idealno utočište, daleko od poznatog svijeta, mjesto na kojem barem nakratko možete proživjeti nekakav drugačiji, paralelni život u nekom novom i uzbudljivom društvu. Kažu da čovjek nova mjesta doživljava ovisno o društvu u kojem se nalazi - Madeira zaslužuje da je otkrijete u najboljem društvu koje možete poželjeti.

ŠTO JESTI: RIBA ESPADA

Najtipičnija stvar koju možete probati na Madeiri je riba koju Portugalci zovu Espada (na hrvatskom riba mač, nadam se). Riječ je o neobičnoj ribi dužine oko jednog metra koja živi na dubinama i do 1600 metara a hvata se noću kada se penje na 600 metara dubine. Iako ne živi jedino oko ovog otočja jedino se tu lovi komercijalno. Ima mekano i sočno meso a najpoznatija je pohana servirana sa prženim bananama.

ŠTO PITI: VINO MADEIRA

Jedina stvar koja me ranije kopkala oko Madeire bila je istoimeno proslavljeno vino koje se u svojoj najslađoj varijanti dobiva od sorte malvazija (Malmsey, kako je zovu Britanci). Malmsey sa madeire već je u srednjem vijeku bilo poznato kao vino kraljeva a u svojim djelima spominje ga i sam Shakespeare. Englezi su odavno preuzeli trgovinu i distribuciju madeire po svijetu. Kako se ne bi pokvarilo za vrijeme dugačkih putovanja vinu se dodavao alkohol no stalnim zagrijavanjem i hlađenjem od prvobitnog se vina stvorilo potpuno novo, bolje vino. Danas se to radi pod kontroliranim uvjetima a takva se vina nazivaju "ojačanim vinima" (porto i španjolski sherry najbliži su srodnici). Vino madeira ima oko 19 posto alkohola a proizvodi se, ovisno o sorti grožđa koja se koristi, u suhoj, polusuhoj, poluslatkoj i slatkoj varijanti.

Napisao i snimio Ranko Borovečki